Sveta Gora
 
Manastir Hilandar
Hilandarska knjižara
Književnost 15. veka  
 
 
  

Književnost XV veka

(Bez pisanog odobrenja autora tekstova nije dozvoljeno preuzimanje sadržaja portala www.hilandar.info u komercijalne svrhe. Za detalje sadržaja i pitanja pišite na email: njonic@yahoo.com. Zakon o autorskom i srodnim pravima 2009,2011,2012.)// dec.2013

 

 

 

Krajem 14. pa sve do tridestih-četrdesetih godina 15.veka delovao je u Hilandaru i po širokim prostranstvima despotovine Inok iz dalše. U zapisu na Radoslavljevom jevanšelju (1428-1429) ostavio nam je potresan duži autobiografski zapis velike književne i dokumentarne vrednosti. Sudbina ovog pisara, koji je na poziv despota Stefana Lazarevića došao u srpske krajeve,a zatim se u teškim vremenima posle Stefanove smrti, verovatno vratio u Hilandar- karakteristična je za celo razdoblje i pojedinačne sudbine mnogih na prostorima resavske i smederevske Srbije. Sa Svete Gore, negde oko 1430. godine otići će u Rusiju i Pahomije Srbin, da sa svojim atonskim iskustvom i tradicijom stare srpske literature postave jedan od najplodnijih ruskih pisaca srednjeg veka.

Nastaju "poslednja vremena" u kojima tihne, ali ipak, ne zamire izvorno književno stvaranje.

Na samom kraju 15.veka genadije Svetogorac, jeromonah i domestik, piuše srpsku službu Svetom Petru Atonskom, podvižniku i pustinjaku iz 8.veka.Prepis ove službe nalazi se u Hilandaru, ali je , kako pretpostavlja Đorđe Trifunović, priređivač teksta i studije i Genadiju, mesto nastanka mogao, sem Hilandara biti i neki drugi manastir, na Atosu (Iviron ili Velika Lavra. U službi Petru Atonskom naslućuju se istorijske prilike s kraja stoleća i unutrašnji nemir jednoga pesnika, ali i podvižnički trud jednog monaha željnog što većeg duhovnog pregnuća. Sa Genadijem imamo i prvi zabeležen slučaj u srpskoj crkvenoj poeziji da je pesnik ujedno i domestik. Služba Petru Atonskom predstavlja, na izvestan način, izuzetak u srpskoj svetogorskoj literaturi u vekovima turske vladavine.jer, već od druge polovine 14.veka na tim prostorima dominiraće kraći žanrovi u vidu zapisa i poslanica, a prethodno književno nasleđe sačuvaće se novim prepisima starih dela.

 

 

U prvim decenijama 15.veka nastavlja se rad na prevođenju vizantijskih književnih dela. Inok Gavrilo je u Hilandaru sa grčkog izvoda iz Esfigmena preveo i 1412. prepisao Olimpiodorovo tumačenje knjige o Jovu (sada u državnom istorijskom muzeju u Moskvi) i Knjigu premudrog Solomona (danas u državnoj biblioteci u Moskvi). na Svetoj Gori su 1426. inok Jakov i pop Venijamin preveli i prepisali dva dela Šestodneva Jovana Zlatoustog "ot jezika jeladskago na naš jezik slovenski". Među Hilandarskim pisarima tog doba treba pomenuti još Gerasimai Grigorija hilandarca koji početkom veka pišu knjige za despota Stefana, monaha Jova ili Jovana, Evlogija, zatim Josifa i Atanasija koji 1456. pišu Metafrast hilandarski (danas u Zagrebu u zbirci jugoslavenske, sada Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti), jeromonaha Teodora i niz pisara pojedinih rukopisa i hilandarskoj zbirci, za koje nismo sigurni da su i radili u Hilandaru- monah Mina, pop Stepan, Teodor, pop Nikodim i dr.

 
ENGLISH ΕΛΛΗΝΙΚΑ РУССКИЙ
ЋИРИЛИЦА
 
 
 
 
 
Vesti iz Hilandara
 
Sveta Zemlja
 
Vizantološki institut
 

O Svetoj Gori
 
Prijatelji Svete Gore
 

Blog o Svetoj Gori
 

Film Otac
 

Svetogorac
 
 
 
Mapa sajta
 

©2013-2024 Hilandar.info | Sva prava zadržana | Uslovi korišćenja | LaktusDev