Sveta Gora
 
Manastir Hilandar
Hilandarska knjižara
Sveta Gora Manastiri Ksenofont
 
 
  

Manastir Ksenofont

 

(Sveti velikomučenik Georgije- Đurđevdan, 23. april/6. maj)

 

Ksenofont– Ξενοφώντος, Ksenofondos (Sveti velikomučenik Georgije- Đurđevdan, 23. april/6. maj) - podignut je na blagom uzvišenju pored mora, između Dohijara i ruskog manastira Sv. Pantelejmona. Od prvog udaljen dvadeset minuta hoda, a od drugog dobar sat. Po predanju koje je zabeležio Barski, u manastiru su prvo živeli Srbi i Bugari. Kada je tamo boravio 1726, zatekavši trojicu-četvoricu monaha (od kojih je samo jedan bio sveštenomonah), pravilo se čitalo na slovenskom, a video je i mnogo srpskih i bugarskih knjiga (grčkih malo). Sava Hilandarac kaže da je „manastir prvo zasnovao Ksenofont, neki srpski vojvoda (inače istorijski nepoznata ličnost)“, pa je po njemu i dobio ime. Grčki pisci ne pominju to predanje, ni da je u Ksenofontu bilo slovenskih kaluđera. Kadas samo kaže da je, prema tradiciji, manastir osnovao prepodobni Ksenofont u H veku. On je potpisao jedan akt prota Jovana iz 991. godine. I još da je Ksenofontov brat bio neki Teodor, kojeg je sv. Atanasije iscelio u Milopotamu.
Manastir se pročuo kada je u njega, za vreme car Votanijata (1078-1081) došao pod imenom Simeon, veliki drungarije (zapovednik vizantijske flote) Stefan, s trojicom svojih rođaka. Podigao je odbrambenu kulu i konake, opremio crkvu, darovao bratiji knjige i ikone. Manastir je postao „prava košnica kaluđerske preduzimljivosti“.

 

 

Imao je četrnaest pari volova, sto teglećih mazgi sto trideset bivola i dve hiljade ovaca i koza, kako piše Hristu. Prekršili su svetogorska pravila o zabrani boravka golobradih mladića (kakvi su bili Simeonovi rođaci) i uzgoja domaćih životinja. Četvorica pridošlica su posle protesta Svetogoraca proterani sa Atona, ali su na zauzimanje cara Aleksija I Komnina ipak vraćeni u manastir za koji su „toliko učinili“.

Ksenofont je u Antonijevom tipiku bio na osmom mestu, ali je dolaskom Turaka nastao dug period opadanja, i pao je na šesnaesto u tipiku patrijarha Jeremije. Oporavak je usledio tek kada se odlukom patrijarha Gavrila IV, 1783, vratio na opštežiteljni režim. Ksenofont je prva svetogorska zajednica koja je to učinila, posle dugog razdbolja idioritmije (osobenožića), a za prvog igumana je bio izabran Pajsije Kavsokalivit (iz skita Kavsokalivija). U otklanjanju polsedica požara od 1817. godine mnogo je doprineo mitropolit Filotej iz Samokova (Bugarska), koji je ovde živeo posle povlačenja.

Spiralni ulaz u manastir je sa zapadne strane, s nadstrešnicom. Kraj njega je odbrambena kula izgrađena 1668. U prostranoj porti hodočasnik najpre naiđe na stari katolikon, „jedan od najmanjih“ na Svetoj Gori, posvećen sv. Đorđu. Crkvu su živopisali razni majstori u razna vremena, od 1545. do 1637. Desno od oltara je crkvica Svetog Dimitrija („najstarije zdanje u čitavom manastiru“), čiji ikonostas zaslužuje posebnu pažnju.

Manastirski kompleks je dobio današnji izgled posle požara od 1817. godine. Tada su preduzeti obimni građevinski radovi, zidovi bedema su produženi i manastirsko dvorište je prošireno toliko da je sgarađen novi saborni hram, koji po veličini zaostaje samo za onim u Svetoandrejskom skitu u Kareji i skitu Proroka Ilije. Ima mermerni ikonostas, nije živopisan i veoma je svetao, za razliku od onog u susednom Dohijaru. Masivna četvorougaona kula u porti služi i kao zvonik. Fijala u njegovoj blizini je znatno starija od konstrukcije koja je okružuje. Ksenofont ima dve trpezarija, stariju dograđenu uz spoljnu pripratu stare crkve, i novu u zapadnom krilu naspram ulaza u novu crkvu.

U manastiru će vam rado pokazati ikone Deizisa i Dvanaest apostola, koje potiču iz šesnaestog veka, zatim čudotvornu Bogorodicu Odigitriju, za koju legenda veli da je, 1730, u tri maha sama dolazila iz Vatopeda, posle čega su se dva bratstva saglasila da treba da ostane u Ksenofontu. Slika se kao Odigitrija levakinja, samo je njena glava jedva naklonjena ka Hristu. Slavi se 21. januara. Nalazi se na severnom stubu hrama. Mozaičke ikone svetog Đorđa i svetog Dimitrija iz HII veka spadaju među umetnički najvrednije. Za prvu pričaju da su je ikonoborci bacili u vatru, ali da je ona ostala neoštećena, pa kada je neki pobožni hrišćanin ostavio na pučini sama je doplovila do Ksenofontovog manastira. Među manastirskim dragocenostima (čestica Časnog krsta, mošti petnaest svetitelja u umetnički ukrašenim relikvijarima). Ističe se i mala ikona Preobraženja, 13h9 cm, iz XIV veka. U biblioteci, pored štampanih knjiga, ima više dokumenata i oko dvesta rukopisnih kodeksa (osam na pergamentu) i tri svitka. Englez Kerzon je iz Ksenofonta odneo jedno „divno jevanđelje“, dar Aleksija I Komnina, i jedno četvorojevađelje iz IX veka.

Ksenofontu pripada i skit Blagoveštenja, koji su osnovali jeromonah Silvester i starci Jefrem i Agapije 1776. godine. Skit se nalazi na sat hoda severoistočno od manastira prema Kareji, a do njega se može stići i iz Svetog Pantelejmona, ravnijim i bržim putem, kao i Starog Rusika.
Kelija posvećena svetom Andriji u Kareji služi kao rezidencija manastirskog predstavnika.

 

Ikona Bogorodica Voditeljica

 

Predanje    očuvano    u    manastirima Ksenofontu  i  Vatopedu  kazuje  da  se  ova Bogorodičina  ikona  ranije  nalazila  u  svetoj Carskoj lavri manastiru Vatopedu, u sabornom Hramu  na  stubu  leve  pevnice. Međutim, 1730. godine ona je na čudesan način nestala (iako su Crkvena vrata bila zaključana), i to ne samo iz Crkve, sa mesta na kome je stajala, nego i iz samog Manastira Vatopeda. Vatopedski oci protumačili su ovaj čudesni događaj kao čin svetogrđa i počeli da tragaju za ikonom po čitavom manastiru. Tada je stigao glas da se sveta ikona pojavila u manastiru Ksenofontu, udaljenom tri časa hoda od Vatopeda. Oci smesta pošalju neke ljude da je donesu odande na njeno mesto, što su oni i učinili. Tako ikona bi vraćena u Vatoped i opet postavljena na svoje mesto. Od tada oci preduzmu najstrože mere radi očuvanja i bezbednosti ove ikone. No, i pored svega toga, časna ikona bBgomajke, sudovima samo njoj poznatim, ponovo napusti ovaj sveti manastir i pored svih preduzetih mera, zatvorenih i zaključanih vrata i prozora, čudesno se preseli na sveto mesto koje je izabrala, u manastir Ksenofont. Tamo ona do danas stoji i stajaće dok god njeno proviđenje blagovoli, na utehu i brigu o bratiji koja se tamo podvizava. Nešto kasnije vatopedska bratija dođu u hram i videvši da opet ikone nema na uobičajenom mestu, uvere se u blagovoljni i čudesni bogorodičin odlazak. Čuvši o njenom preseljenju na isto mesto, ne htedoše da se protive bogorodičinoj odluci i svi jednodušno pohitaju da joj se poklone. U znak sećanja na ovo čudo, vatopedska bratija se saglase da joj donose u Ksenofont sveće i ulje, što su i činili dugi niz godina. Ova sveta ikona nalazi se u sabornom hramu, na stubu leve pevnice, kao i ranije u manastiru Vatopedu.

(fakti2), (atl.)

 
ENGLISH ΕΛΛΗΝΙΚΑ РУССКИЙ
ЋИРИЛИЦА
 
 
 
 
 
Vesti iz Hilandara
 
Sveta Zemlja
 
Vizantološki institut
 

O Svetoj Gori
 
Prijatelji Svete Gore
 

Blog o Svetoj Gori
 

Film Otac
 

Svetogorac
 
 
 
Mapa sajta
 

©2013-2024 Hilandar.info | Sva prava zadržana | Uslovi korišćenja | LaktusDev