Sveta Gora
 
Manastir Hilandar
Hilandarska knjižara
Sveta Gora Manastiri Pantelejmon
 
 
  

Manastir Sveti Pantelejmon

 

(Sveti Pantelejmon, na dan 27. jul/ 9. Avgust)

 

Ruski manastir Svetog Pantelejmona - Αγίου Παντελεήμονος – Panteleйmonov (Ρωσικό), 27. jul/9. avgust -  najupečatljivije je monaško stanište na zapadnoj obali Svete Gore. Pre nego što trajekt uplovi u luku Dafni, svoje krajnje odredište, posmatran s brdoske palube manastirski kompleks liči na mali grad s mnoštvom crkvenih kupola, nizom pomoćnih zgrada i ogromnim arhondarikom za prijem gostiju. Najvećim i različitim od svih drugih koje hodočasnik može da vidi na Atosu. Smešten kraj mora, između glavne svetogorske luke i Ksenofonta, iz koga se pešice stiže za sat, današnji Pantelejmonov manastir je iz temelja podignut krajem XVIII i početkom XIX veka. Stari manastir, Paleomonastiro ili Stari Rusik, nalazi se sat hoda uzbrdo prema Kareji. Jedna monumentalna crkva od tesanog kamena, među najvećim na Svetoj Gori, podignuta na prelazu XIX u XX vek, „zgrada kao kasarna“ u kojoj su pre stotinu godina bile monaške kelije, koja je na Savu Hilandarca ostavila vrlo ružan utisak. Ostaci porušene i bršljanom obrasle kapele i deo kule sa koje je Rastko Nemanjić, kako pišu njegovi životopisci, bacio svetovno ruho i praman postrižene kose, sve je što namernik može da vidi od nekadašnjeg Svetog Pantelejmona.

Crkva u kuli, posvećena Svetom Savi Srpskom, obnovljena je pre dvadesetak godina zalaganjem tadašnjeg prota Pajsija Hilandarca. Prema pisanim izvorima, prvobitni, srušeni hram u Starom Rusiku bio je oslikan „divnim freskama“. Čitav kraj poslednje vreme doživljava potpuni preobražaj: sagrađen je novi most na rečici koja protiče tik pored severnog zida konaka, zablistala je starim sjajem kelija pored puta za novi manastir, ograđeno je imanje i podignuti novi zasadi voća.

U Kijevo-pečerskom pateriku je zabeleženo da je ruski manastir na Atosu postojao već u vreme kneza Vladimira, u H veku. U Lavri je sačuvan akt iz 1016. godine na kome je potpisan i iguman „obitelji Rusa“, monah Gerasim.

 

 

Nekoliko akata u Pantelejmonovom arhivu iz 1030, 1048. i 1142. godine govore da je Ksilurg bio „prvi ruski manastir“. Nalazio se između Vatopeda i potonjeg manastira Pantokratora, gde je danas ruski skit Bogorodica, nastanjen bugarskim monasima. Dokument iz 1142. godine je popis manastirske imovine, a u njemu posebno mesto zauzima popis „ruskih knjiga“ među kojima i: 1 nomokanon, 2 ukrašena jevanđelja i služabnik sa trebnikom, 5 apostola, 5 psaltira i 5 časoslova, godišnji komplet mineja, Žitije sv Jefrema i druge, od kojih nijedna nije sačuvana. Zbog sve većeg broja ruskih monaha (Treća kazivanja, 1999:200), Hristu ne kaže „ruskih“ već da se „bratstvo bilo vrlo umnožilo“, iguman Ksilurga Lavrentije zatražio je od svetogorske opštine, 15. avgusta 1169, da mu ustupi jedan od većih nenastanjenih manastira. Dodeljen mu je manastir Pantelejmon koji se prvi put pominje 998. godine, a nalazio se na mestu gde su razvaline i ostaci Starog Rusika. Pantelejmonov ili manastir Solunjana je od te 1169. godine poznat kao „Ruski“, a od HIV veka se i u službenim spisima govori o „ruskom manastiru Svetog Pantelejmona“. To ime će se zadržati do danas, bez obzira što je povremeno opet prelazio u grčke ruke.

Između 1346. i 1500. godine u manastiru je „najviše bilo grčkih, a odmah za njima i srpskih monaha“. Nema sumnje da je u to vreme Sveti Pantelejmon bio pod pokroviteljstvom srpskih vladara, vladalo je „opšte uverenje da Pantelejmon pripada Srbima“. 

Pokroviteljstvo cara Dušana -naročito je doprinelo materijalnom oporavku manastira, a Dušan mu je za igumana bio odredio učenog inoka Isaiju, koga su Atonci veoma poštovali. Isiaija je u istoriju srpske srednjovekovne kulture ušao prvenstveno kao prevodilac. Da je Pantelejmon smatran srpskim manastirom, govori i pismo despotice Angeline, udovice srpskog despota Stefana, ruskom knezu Vasiliju Ivanoviču (1503-1533) u kome traži da pod svoju zaštitu uzme manastir „kao njeno dobro“ (Hristu:257).

Ruski kaluđeri su na Atos počeli da pristižu u većem broju tek kada je Rusija zbacila mongolski jaram. Između 1500. i 1740. godine u manastiru je prvi put u bogosluženju preovladao slovenski nad grčkim jezikom, ali je bratija i dalje prolazila kroz velika iskušenja. Manastir je jedno vreme toliko bio ekonomski propao pa je bio oslobođen plaćanja doprinosa Svetogorskoj opštini. Kada je učeni kaluđer Vasilije Barski prvi put došao u Rusik, 1725, zatekao je samo dva ruska i dva bugarska monaha, a 1744. samo nekoliko Grka. Dotrajale zgrade, sklone padu, navele su kaluđere da pređu na obalu, gde su sa blagoslovom patrijarha Grigorija V i uz novčanu pomoć vlaškog kneza Kalimaha Aleksandra Skarlata sagradili crkvu i južno manastirsko krilo. Seoba iz starog u novi manastir počela je 1765. godine. Patrijaršijskom poveljom iz 1806. novo stanište je nazvano „Prinčevsko opštežiće Kalimahida“, a bratstvo je tri godine ranije bilo uvelo opštežiće.

Sa prvim talasom panslavističkog pokreta, 1839, Sveti Pantelejmon je počeo da prima sve veći broj ruskih monaha ali i da dobija velike novčane priloge. Prvi Rusi koji su došli bili su Jeronim, Mitrofan i Partenije, dotadašnji pustinjaci u Kapsali. Tako su godine 1875. Rusi drugi put u istoriji manastira postali većina. Izabran je prvi iguman Rus po imenu Makarije.

 

 

Sveti Pantelejmon ima unutar kompleksa petnaest različitih paraklisa: onaj posvećen Uspenju Bogorodičniom je severno od glavne crkve, a onaj Svetoga Mitrofana zapadno od biblioteke. Vredi pomenuti dvostruku crkvu Pokrova presvete Bogorodice i Aleksandra Nevskog (1852), na najvišem spratu severnog krila, prepunu najskupocenijih predmeta i relikvija. Služe kao zamena glavnom hramu.

U ogromnoj trpezariji naspram ulaza u katolikon, na zapadnoj strani, sagrađenoj 1892, može istovremeno da obeduje hiljadu ljudi. Toliko ih bude o prazniku Pokrova Bogorodičinog ili o hramovnoj slavi. Ispred ulaza u trpezariju je fijala jedinstvene konstrukcije a iznad zvonara s krovom u obliku piramide i čitavim sistemom zvona. Ono najveće na čitavoj Svetoj Gori, teško trinaest tona, obima 8, 71 i prečnika 2,71 metara je na prvom spratu, dva manja zvona su na drugom a naviše sve manja i manja. Sveti Pantelejmon ima delova moštiju mnogih svetitelja, izobilje vezenih ruskih odeždi, bogoslužbenih sasuda, ikona. Najvrednije su Bogorodica Jerusalimska, Jovana Krstitelja, svetog Pantelejmona, ikona sv. Aleksandra Nevskog stoji u istoimenoj crkvi). Ikonu Bogorodicu Jerusalimsku je, prema predanju, naslikao jevanđelista Luka, petnaest godina po vaznesenju Isusa Hrista. Ikona je po nalogu cara Lava Velikog 453. godine preneta iz Jerusalima u Konstantinopolj. Prilikom pokrštenja Rusa, Lav VI Filozof poklanja ikonu knezu Vladimiru, koji je odnosi u Kijev. Kasnije je Ivan IV Grozni odnosi u Moskvu. Bila je u Uspenjskom saboru Kremlja do 1812, kada je Napoleon 1812. odnosi u Pariz, u crkvu Notre-Dame. Ikona je ovu katedralu krasila do početka HH veka. Jedna kopija Bogorodice Jerusalimske, tip Bogorodice sa Hristom na desnoj ruci, čuva se u moskovskom Uspenjskom saboru, druga u Hilandaru, a poznata je i po Žitiju svete Marije Egipatske Jerusalimskog patrijarha Sofronija i fresci u Pećkoj patrijaršiji. Jedno Jevanđelje neprocenjive vrednosti i sveti putir, u oltaru crkve Pokrova Bogorodičinog, poklon su velikog kneza Konstantina Nikolajeviča prilikom posete manastiru 1845. Štampano jevanđelje u paraklisu Sveti Skepi takođe je dar ovog ruskog princa. Manastirska biblioteka danas ima 1320 rukopisnih knjiga, od kojih 600 slovenskih a 110 na pergamentu.  Jevanđelistar na pergamentu (kodeks br. 2) vredan je zbog sjajnih minijatura, s portretima jevanđelista i prizorima iz života i čuda Hristovih. Izdvaja se i kodeks pod kataloškim brojem 6, koji sadrži 16 tekstova sv. Jovana Bogoslova namenjenih glasnom čitanju i ukrašen je sa 21 ilustracijom. Oba kodeksa su iz HII veka.

Pored Rusika, deset paraklisa izvan manastirskog kruga, dve kelije u Kareji i još tri na drugim mestima, Sveti Pantelejmon ima još tri zavisna staništa. To su: skit Uspenja Bogorodičinog (poznatiji kao Bogorodica) na istočnoj strani Atosa, u šumovitom kraju, iznad manastira Pantokratora, Nova Tivaida i Hrumica. 

Skit Bogorodica je od 1818. godine opštežiteljni skit, u njoj žive bugarski monasi. Pored glavne crkve su i dva paraklisa posvećena Jovanu Rilskom i slovenskim apostolima Ćirilu i Mteodiju.

Tivaidu Svetogorci zovu i Gurunoskiti, prvo je veće stanište koje se pokloniku ukazuje dok brodom putuje prema manastirskim pristaništima na zapadnoj obali, severno od luke Dafni. Crkva u Tiviadi je ponovo liturgijski oživela, jer su se u njene konake krajem prošlog veka vratili ruski kaluđeri.

Metoh Hrumica je nekad bio hilandarski, jer je na hilandarskom zemljištu. Ovde su Rusi podigli crkvu, bolnicu i još nekoliko velikih zdanja, možda za „neke visokoobrazovne ustanove, namenjene Svetogorcima ali i ljudima iz spoljnjeg sveta“, kako kaže jedan hroničar Svete Gore. Istorijski događaji su omeli da svoje planove ostvare. Čitav metoh je danas pod vinogradima, u Hrumici su najveće plantaže vinove loze na Atosu. I Sava Hilandarac piše o Hrumici kao ruskom metohu, mada je on na hilandarskom zemljištu. Ni sadašnji najstariji Hilandarci ne znaju kada je i zašto Hrumica postala Pantelejmonov posed. Kao i još dva metoha, jedan m. Dionisijata (iznad Monoksilita), drugi Svetog Pavla u istom kraju.

U poslednje dve decenije Sveti Pantelejmon je arhitektonski obnovljen a bratstvo broji oko stotinu monaha, samo što, pričaju poznavaoci svetogorskih prilika, oni poreklom iz Ukrajine brojčano potiskuju Ruse, i nekada ruski manastir sve više postaje ukrajinski. I to pitanje je, kažu, Vladimir Putin postavio svetogorskoj i manastirskoj upravi tokom svoje posete Kareji i Svetom Pantelejmonu.

 

 

Ikona Sv. Pantelejmona

 

 

Ova sveta ikona se od davnina nalazila u planinskom manastiru   Pantelejmonu, udaljenom od novog manastira sat vremena.Manastiru i na utehu bratiji koja se u njemu podvizava. Predanje kazuje da je i ranije mnoga čuda učinila ova sveta ikona, ali pošto je u ovom manastiru došlo do mnogih promena – kao u nijednom drugom atonskom manastiru – zbog toga se i detaljni opis i predanje o tim čudesnim događajima zametnulo i izgubilo. Od skorijih čuda navodimo svedočanstvo o velikom požaru. Ubrzo po izgradnji novog manastira, iz nepoznatih razloga zapalila se okolna šuma. Malo po malo, plamen se toliko razgori, da u nezaustavnom naletu počne gutati sve pred sobom, preteći da pretvori u zgarište i sami manastir. Monasi i zatečeni mirjani uzalud su pokušavali da se izbore sa vatrenom stihijom. Kada su se međutim obratili u molitvi pobedonoscu i velikomučeniku hristovom, istog časa strašni plamen se utišao. Nekoliko godina kasnije ponovila se ista nesreća, ali se opet za umirivanje i odbranu od plamena usrdnim molbama i molitvama bratija obrate velikomučeniku i svemilostivom Pantelejmonu. Ova sveta ikona ranije se nalazila u grčkom Sabornom hramu manastira Pantelejmona, dok danas krasi rusku crkvu Pokrova Bogorodice, gde je i danas dokaz božanstvene zaštite i pokrova velikomučenika onima koji ga poštuju. Premeštena je u ovu crkvu po njenom osveštanju. Sveta ikona velikomučenika i iscelitelja Pantelejmona nalazi se na severoistočnom stubcu, koji nosi sjajnu kupolu hrama. Izgleda da je restaurirana, ali se ne zna kada.

(fakti2),(atl.)-ikone

 
ENGLISH ΕΛΛΗΝΙΚΑ РУССКИЙ
ЋИРИЛИЦА
 
 
 
 
 
Vesti iz Hilandara
 
Sveta Zemlja
 
Vizantološki institut
 

O Svetoj Gori
 
Prijatelji Svete Gore
 

Blog o Svetoj Gori
 

Film Otac
 

Svetogorac
 
 
 
Mapa sajta
 

©2013-2024 Hilandar.info | Sva prava zadržana | Uslovi korišćenja | LaktusDev