Sveta Gora
 
Manastir Hilandar
Hilandarska knjižara
Sveta Gora Manastiri Ksiropotam
 
 
  

Manastir Ksiropotam

(Bez pisanog odobrenja autora tekstova nije dozvoljeno preuzimanje sadržaja portala www.hilandar.info u komercijalne svrhe. Za detalje sadržaja i upite pišite na email: njonic@yahoo.com. Zakon o autorskom i srodnim pravima 2009,2011,2012. // dec.2013)

 

 

(Svetih Četrdeset mučenika sevastijskih - Mladenci, 9/22. mart)

 

Manastir Ksiropotam – Ξηροποτάμου (Svetih Četrdeset mučenika sevastijskih - Mladenci, 9/22. mart) pripada tetradi koju predvodi Hilandar i u njoj je drugi u rangu, a u svetogoroskoj hijerarhiji osmi. Prema predanju, Ksiropotam je najstariji manastir u Svetoj Gori, stariji i od Velike lavre. Za P. Hristua „izgleda izvesno“ da je Ksiropotam najstariji od svih manastira koji danas postoje na Gori Atonskoj. Natpis na poprečnoj kamenoj gredi iznad ulaza u pripratu glavne crkve, u stihu, iz 1763, navodi četiri uzastopna graditelja manastira. To su carica Pulherija iz V, savladari Konstantin Porfirogenit i Roman Lekapin iz X, sultan Selim I iz XVI i Kesarije Dapontis iz XVIII veka. Nikodim Svetogorac i Teodorit Esfigmenski su pokazali da su natpisi i dokumenti kojima se potvrđivala autentičnost ovih navoda falsifikat iz poznijih vremena. Pitanje nastanka, vremena osnivanja, kao i ličnosti osnivača manastira još nije rasvetljeno. Zabunu stvara i činjenica da su u to staro vreme postojala dva Ksiropotama, i dva osnivača sa istim imenom –Pavle (Ksiropotamski) a pri tom su i jedan i drugi Ksiropotam imali još po jedan naziv. U Monomahovom tipiku (1045) navode se Nićiforov manastir i manastir Pavla Ksiropotamskog.

 

 

Današnji Ksiropotam baštinik je Nićiforovog manastira. Nalazi se na zaravni koja gleda prema zalivu u kome je luka Dafni, od koje je udaljen pola sata hoda, tik ispod druma za Kareju, i njegova veduta dominira čitavim krajem.
Od Ksiropotama do Kareje treba dva sata hoda, redovnom autobuskom linijom, tačno u podne, kad feribot iz Uranupolisa pristigne u glavno atonsko pristanište, znatno brže. A do susednog ruskog manastira oko 40 minuta, lepom prohodnom stazom, s pogledom na pučinu i poluostrvo Sitoniju.
Ksiropotam doživljava procvat u vreme dinastije Paleologa, pomagali su ga i srpski despoti velikim prilozima u srebru. Turskim osvajanjem Svete Gore opada njegov ugled i ekonomska moć, pa je sa petog mesta u Antonijevom tipiku pao na osmo u tipiku patrijarha Jeremije II („u korist Dionisijata“). U Cimiskijevom tipiku, kao Nićiforov manastir, bio je dvadeset prvi po rangu među tada mnogobrojnim manjim manastirima. Ksiropotam ima oblik četvorougla, 70 h 90 m i prostrano dvorište („kakvog nema u drugog manastira“) a zgrade konaka su trospratne. Većina današnjih građevina je iz osamnaestog veka. Zvonara je najviša građevina i u nju su uzidane dve glave u bareljefu: jedna predstavlja caricu Pulheriju, a druga prepodobnog Pavla sa oreolom oko glave i natpisom: „Sveti Pavle Ksiropotamski, sin najpobožnijeg Mihaila“ (u prevodu Save Hilandarca „sin svetlog cara Mihaila“). Veličanstven ulaz na istočnoj strani sagrađen je 1852. Sastoji se od dva hodnika, duži vodi u portu, i dve kapije. Na pročelju je stihovani natpis Ilije Tantalidisa o osnivačima manastira i blagu koje se u njemu čuva.

Gusari su u vreme turske uprave dva puta (1507. i 1609) opljačkali i spalili Ksiropotam. Kadas govori o dva „velika požara“, ne poričići teškoće kroz koje je bratstvo prolazilo pod Turcima. Posle prve nesreće nastala je legenda kako je sultan Selim I jednim hatišerifom pomogao njegovu obnovu. Posle drugog stradanja manastiru su pomogli vladari prekodunavskih zemalja, kako to kažu grčki autori, i patrijarh Timotej II a u XVII veku, kada se našao u „ozbiljnim novčanim teškoćama“ iz njih ga je izbavio Kesarije Dapontis koji je došao da u njemu živi.

Glavni hram, posvećen Četrdesetorici mučenika iz Sevastija, sa kupolom, prostranom unutrašnjom i širkom spoljnom pripratom, iz temelja je podignut od 1761. do 1763 godine. Na fasadi priprate može se videti blok ofita sa bareljefom sv. Dimitrija. Svetitelj je prikazan sa ogrtačem, kako desnom rukom privija krst na grudi. Pozlaćeni drveni ikonostas u duborezu je iz istog vremena. Hram je u celini oslikan freskama 1783: u naosu su novozavetni, u unutrašnjoj priprati starozavetni prizori a u spoljnjoj scene iz Apokalipse. Natpis iznad glavnog ulaza u crkvu s unutrašnje strane odnosi se na freske, a onaj spoljnji na manastirske ktitore. Pred ikonom Četrdesetorice mučenika gori šest kandila.

Ksiropotam u manastirskom krugu ima sedam (tri su ukrašena freskama) i izvan još devet paraklisa. Desno od ulaza u katolikon stoji fijala, izgrađena od crvenog mermera sa Hiosa, trudom Kesarija Dapontisa. Manastirska trpezarija, u prizemlju južnog krila, oslikana je 1859.

U blizini manastira nalaze se četiri kelije, a u jednoj se čuva antimins iz 1529. godine. Većina zgrada u luci Dafni pripada Ksiropotamu, a manastirsko pristonište, na samo nekoliko minuta uz obalu od glavne luke, nekada je štitila kula, danas u razvalinama. Paraklis u kuli bio je posvećen svetom Andreji.

Među manastirskim dragocenostima dve zaslužuju osobitu pažnju: četiri čestice Časnog krsta i Pulherijina patena od steatita, prečnika 15 cm. Jedna od čestica Časnog krsta ima oblik krsta razmera 31 h 16 cm i najveća je za koju se zna. Pri dnu vertikalnog kraka nalazi se rupa od klina, zatvorena crvenim dijamantom i sa dvanaest drugih dragulja. Veruje se da je ovo poklon vizantijskog cara Romana II Lekapina. Mala patena se smatra jednim od najvećih dostignuća vizantijske sitne plastike. Na unutrašnjoj strani ima reljef koji prikazuje božastvenu liturgiju nebeskih anđela. Liturgija je prikazana u koncentričnim krugovima što prate liniju oblika patene. U središtu je kružna predstava Bogorodice koja drži Hrista. Na isti način je urezana i čitava himna Iže heruvim. Predanje vezuje patenu za caricu Pulheriju, pa je tako i dobila ime, ali može se dovesti u vezu i sa jednom drugom Pulherijom, kćerkom cara Romana III. 

Biblioteka poseduje 425 rukopisnih kodeksa (21 na pergamentu). Većinu je, kao i u drugim grčkim manastirima, opisao Spiridon Lambros a čitavu zbirku je obradio Evdokije Ksiropotamski.

 

Čudotvorna ikona 40 mučenika

 

 

U manastiru Ksiropotam nalazi se čudotvorna ikona 40 mučenika. Ovi sveti vojnici hristovi praznuju se 09. (22.mart). Oni, ispovedivši veru u Hrista kao boga postradaše za vreme Cara Likinija, a po volji kneza Lasija i vojvode agrikolija, 320. godine. Posle žestokih muka na koje su bačeni, moreni su u smrznutom jezeru, pa su im polumrtvima prebijane cevanice, a kada su izdahnuli tela su im spaljena i nedogoreli ostaci bačeni u isto jezero. Godine 438. ostaci njihovih tela su pronađeni i časno sahranjeni. Tu zadužbinu svojoj duši učinila je kćerka grčkoga cara Arkadija, mlada carica, naslednica na prestolu svoga oca. Ona ista koja će malo kasnije sazvati četvrti vaseljenski sabor u Halkidonu, kod Carigrada 451. godine.

(fakti2), (atl.)-ikone

 

 
ENGLISH ΕΛΛΗΝΙΚΑ РУССКИЙ
ЋИРИЛИЦА
 
 
 
 
 
Vesti iz Hilandara
 
Sveta Zemlja
 
Vizantološki institut
 

O Svetoj Gori
 
Prijatelji Svete Gore
 

Blog o Svetoj Gori
 

Film Otac
 

Svetogorac
 
 
 
Mapa sajta
 

©2013-2024 Hilandar.info | Sva prava zadržana | Uslovi korišćenja | LaktusDev