Sveta Gora
 
Manastir Hilandar
Hilandarska knjižara
Građevine Utvrđenja unutar manastira Hilandarsko utvrđenje
 
 
  

Hilandarsko utvrđenje

 

Plan manastira Hilandar

 

 

1. Crkva kralja Milutina 1293 ili 1303.god 19. Bolnica, 1645/1646.god
2. Priprata kneza Lazara, oko 1380.god 20. Crkva Pokrova Bogorodice, 1740. God.
3. Fijala, 1784.god 21. Južni konak, XVII i XVIII vek
4. Cisterna, 1682.god 22. Crkva rođenja Bogorodice, 1784-1788.god
5. Ulazni trem, 1636/1637.god 23. Crkva Sv. Apostola, 1784-1788.god
6. Pirg Sv. Nikole, XIV i ΧVII vek 24. Pirg Sv. Georgija, XI i XVII vek
7. Crkva Sv. Nikole, XIV vek i 1664.god 25. Paraklis Sv. Georgija, XI i XVII vek
8. Konak,1589.god 26. Veliki mutvak, XVIII vek
9. Crkva četrdeset mučenika, XVII vek 27. Trpezarija, 1300 i oko 1620.god
10. Crkva Sv. Arhanđela, XIV vek 28. Igumenarija, 1651,1779,1891.god
11. Pirg Sv. Save, XI,XIV,XVII vek 29. Crkva Sv. Save, 1779.god
12. Crkva Sv. Jovana Preteče, 1681/1682.god. 30. Crkva Sv. Dimitrija, 1779.god
13. Nova biblioteka, 1970.god 31. Konak, 1639,1777.god
14. Crkva Sv. Jovana Rilskog, 1755.god. 32. Mali mutvak, 1777.god
15. Zvonik, 1757.god 33. Novi konaci, 1814-1821.god
16. Kelija Sv. Save, XI i XIX vek 34. Česma, XVIII vek
17. Kelija Sv. Simeona, XI i XIX vek 35. Crkva Sv. Trifuna, XVII i XVIII vek
18. Bunar, XVIII vek sa spratom iz 1812.god.    

 

Manastir Hilandar spolja liči na veliko izduženo utvrđenje nepravilnog oblika, dugo oko 140 i široko oko 75 metara. Opasuju ga zidovi visoki i do trideset metara i debeli između metra i metra i po, a na istočnoj i južnoj strani se uzdižu i dve stare visoke kule - pirga. Zidovi su unutar manastira zaklonjeni višespratnim konacima. Kada se spolja posmatraju, zapaža se da su više puta preziđivani i na najvišim delovima vide se gornji spratovi konaka. Najbolje su očuvani zidovi sa zapadne strane koji čine spoljašnji zid trpezarije. Taj deo zida je ojačan slepim arkadama sa vidljivim zupcima. Jedino se ovde mogu naći ostaci staze kojom se nekad išlo duž svih odbrambenih zidova.

Sa južne strane manastirskih zidina sačuvana je najstarija kula, poznata kao pirg Svetog Georgija, po crkvici posvećenoj ovom svetitelju. Kula potiče skoro cela iz vremena Svetog Save, iz oko 1200. godine, i štitila je jugozapadni deo manastirskog kompleksa. Visoka je preko 27 metara i sačinjavaju je prizemlje i šest spratova. Snažni zidovi načinjeni od kamena i opeke ojačani su jakim pilastrima, koji su pri vrhu povezani lukovima. Po svemu naliči ostalim svetogorskim pirgovima. Na najvišem delu sačuvana je stara crkvica.

Najmonumentalnija hilandarska kula, nazvana pirg Svetog Save, nalazi se na istočnoj strani manastirskih zidina i uzdiže se preko trideset metara od nivoa dvorišta, sa osnovom oko 12 h 8 metara. Misli se da je veći deo pirga iz vremena Stefana Nemanje i Svetog Save (kraj XII veka) kad je kao građevinski materijal upotrebljen samo kamen. U doba kralja Milutina (oko 1300), bili bi izgrađeni gornji delovi pirga, pri čemu su iz dekorativnih razloga, uz kamene kvadere, korišćene i opeke. Pirg je sa tri strane ojačan pilastrima povezanim lukovima. Jedino se sa četvrte, dvorišne strane, pilastri ne pružaju celom dužinom zida, već naliče na snažne, nešto izdužene konzole. Današnje potkrovlje pirga, obnovljeno 1681/1682, troškom beogradskog mitropolita Simeona, ima crkvicu nocvećeny svetom Jovanu Preteči, zbog čega se i kula nekad naziva pirgom Jovana Preteče. Osim prizemlja ima četiri visoka sprata i potkrovni prostor sa kruništem koji su povezani drvenim stepenicama. Ulaz u pirg nalazi se tek na visini od šest metara, a do njega danas vodi kasnije dozidano kameno stepenište.

 

 

Gradnja  Hilandara kroz vekove

 

 

 

Hilandarski konaci

 

Po svetogorskoj i uopšte viэantijskoj tradiciji sva manastirska эdanja эa stanovanje ili ekonomske potrebe bila su podizana s unutrašnje strane odbrambenih zidova. Na taj način i ona su postajala deo utvrđenja, эajedno sa pirgovima. Nema očuvanih эidova koji su štitili stariju crkvu - эadužbinu Stefana Nemanje - i koji su imali эnatno manji obim nego današnji. Njihovi ostaci, veruje se, očuvani su prevashodno u najnižim delovima - podrumima i priэemlju južnih konaka. Preostao je jedino pirg sv. Georgija i delom pirg sv. Save. Vrlo je verovatno, takođe, da su snažni i iэdignuti temelji na kojima počiva crkva Sv. arhanđela ostatak kule iэ vremena starog Helandara.

Iэ vremena kralja Milutina, ako se iэuэmu delom pirgovi sv. Save i sv. Nikole, kao i trpeэarija, takođe je ostalo malo od nekadašnjih konaka, i to u najnižim delovima.

Sadašnji očuvani konaci nastajali su između kraja XVI i kraja XIX veka. O vremenu njihovog građenja saznajemo po natpisima koji su postavljani na zidove i na kojima su beleženi godine i imena tadašnjih hilandarskih igumana. Konak sa istočne strane, između pirga sv. Save i crkvice Četrdeset mučenika, sagrađen je 1598, ali iz tog vremena potiču samo dva niža sprata, dok su treći i četvrti kasnije nazidani. Konak sa zapadne strane, između crkava sv. Dimitrija i sv. Save Srpskog i velikog novog konaka, podignut je 1639/1640, u doba uprave igumana Teodosija, dok su viši delovi iz 1777. godine. U doba istog igumana Teodosija, tada proigumana, 1645/1646, sagrađen je konak, takozvana "bolnica " između zvonare i hrama Pokrova Bogorodice. Očuvani su prvi i drugi sprat nekadašnjeg zdanja, a treći i četvrti potiču iz 1892-1894. Za ovu gradnju s kraja XIX veka zaslužan je iguman Viktor. Igumenarija, konak severno od trpezarije, koji se pruža do crkava sv. Dimitrija i sv. Save, obnovljen je 1651/1652, pri igumanu Viktoru. Iste godine, na tpećem spratu ovog konaka, upisao je svoje ime kao ktitor proiguman Teodosije. Zatvoreni doksati od drugog do četvrtog sprata postavljeni su ispred fasade srednjeg dela ovog konaka 1779, odnosno 1891. godine.

Iz prve polovine XVII veka su i donji delovi - prizemlje i prvi sprat - konaka između pirga sv. Georgija i hrama Pokrova Bogorodice, sa južne strane manastirske glavne crkve. Gornja dva sprata su nastala 1784. godine zaslugom dvojice ktitora iz Koprivštice. Podižući crkvu Jovana Rilskog, ktitor hadži Vlčo je obnovio 1757. i deo konaka u tom prostoru , pa je sagradio i jedan na zvonari. Najveći današnji hilandarski konak sa severne strane manastira - takozvani Novi konaci - nastao je između 1814. i 1821.u to doba, 1812, podignut je i sprat iznad manastirskog bunara, koji je prethodno već bio obnovljen u XVIII veku.

U konacima ima nekoliko prostora za koje postoji tradicija da su u njima živeli istaknuti Hilandarci. Tako se u malom konaku uz bunar nalaze kelija Stefana Nemanje - Simeona Srpskog i Save Srpskog, a kraj crkve Pokrova Bogorodice, na prvom spratu, sasvim u južnom delu manastira, bila je kelija Pajsija Hilandarca, autora čuvene bugarske istorije. Svojom živopisnošću se ističe veliki mutvak - odžaklija kraj pirga sv. Georgija.

Bez obzira što nisu nastajali u isto vreme, hilandarski konaci, i svetogorski uopšte, po načinu zidanja, raspodeli prostora i oblikovanju fasada su vrlo bliski. Srednjovekovne vizantijske tradicije su se doslovno poštovale, uz mali uticaj islamskih shvatanja. Konaci imaju tri ili četiri sprata. Spoljašnji zidovi, koji su bili ujedno i odbrambeni, u donjim delovima nemaju otvore. Prema dvorištu, duž spratova, pružali su se najčešće tremovi koje uokviruju polukružni lukovi. Iz ovih otvorenih hodnika ulazilo se u monaške kelije. Fasade su bile vrlo dekorativne zbog spretnog naizmeničnog ređanja kamena i opeke, a mestimično su na njih pri vrhu postavljane ukrasne islamske gleđosane i ornamentisane keramičke posude.

Barokni uticaj na hilandarskim konacima zapaža se veoma malo. Izuzetak čini zdanje u kome su crkve Rođenja Bogorodice i Sv.apostola. Na njemu se snažno oceća prisustvo tzv. levantinskog baroka u kome su se skladno prožimala dugoveka iskustva Vizantije i naglašenija zapadnjačka poznobarokna shvatanja.

 

 

 
ENGLISH ΕΛΛΗΝΙΚΑ РУССКИЙ
ЋИРИЛИЦА
 
 
 
 
 
Vesti iz Hilandara
 
Sveta Zemlja
 
Vizantološki institut
 

O Svetoj Gori
 
Prijatelji Svete Gore
 

Blog o Svetoj Gori
 

Film Otac
 

Svetogorac
 
 
 
Mapa sajta
 

©2013-2024 Hilandar.info | Sva prava zadržana | Uslovi korišćenja | LaktusDev