Sveta Gora
 
Manastir Hilandar
Hilandarska knjižara
Književnost Uvod  
 
 
  

Uvod

(Bez pisanog odobrenja autora tekstova nije dozvoljeno preuzimanje sadržaja portala www.hilandar.info u komercijalne svrhe. Za detalje sadržaja i pitanja pišite na email: njonic@yahoo.com. Zakon o autorskom i srodnim pravima 2009,2011,2012.)// dec.2013

 

 

Književnost i Hilandar

 

Hilandar je prvi srpski univerzitet i jedan od najstarijih u svetu. Po pitanju književnosti, religije, proučavanja prirode, medicine po svim tadašnjim kriterijumima bio je pravi univerzitet, koji je školovao najbolje poznavaoce ovih oblasti, tog vremena.

Važnu ulogu odigrao je manastir Hilandar u razvoju srpske pismenosti i književnosti srednjeg veka. Razume se, srpskom redakcijom staroslovenskog jezika pisale su se knjige i pre osnivanja Hilandara, u srpskim zemljama, verovatno još od X veka. Ali je tek Sveta Gora, zahvaljujući simbiozi grčkog i slovenskog monaštva, postala ono mesto gde se ostvarivalo povezivanje vizantijskih izvora i slovenske, pa i srpske pismenosti u stalnom, živom kontaktu.

Književnost srednjovekovne Srbije tesno je povezana sa usponom države Nemanjića i njenom daljom sudbinom. Ta književnost bila je po svojoj formi duhovna, religiozna. Njeni su tvorci, s malim izuzecima, crkvena lica, kaluđeri, a neka od njenih najvrednijih dela stvorena su u internacionalnoj monaško-asketskoj klimi Svete Gore. Ipak, njen osnovni pokretački motiv bio je politički, a ne religiozni. Skoro svi naši stari književnici, nadovezujući se jedan na drugoga, stalno su obrađivali jednu istu temu, istoriju srpske države i crkve, kao da pišu jednu jedinstvenu knjigu čiji su junaci vladari i crkveni poglavari. Osnovna književna vrsta bila je biografija. Ona je nastala na osnovu svetačkih žitija, hagiografija, time što se u ovu formu starohrišćanske literature stalno unosila politička, istorijska sadržina. Usled toga se ona menjala, saobražavala postavljenim ciljevima, dobijajući sve više domaće, srpsko obeležje. Istom cilju, utvrđivanju osnovnih ustanova feudalnog društva, države i crkve, služile su i sve ostale književne vrste: pohvale, liturgijske himne, hronike, letopisi, hronografi, rodoslovi itd. Tek u poznom srednjem veku javiće se pojedini književni tekstovi najčešće manjeg obima, koji na neposredniji način izražavaju ličnost svojih autora. Na početku te književnosti, kao njena prolegomena, stoji jedan pravni spis, Hilandarska povelja, izdata u dve verzije, prva od Stefana Nemanje (tada monaha Simeona), 1199. godine a druga od njegovog sina i naslednika Stefana. U njoj se, pored pravnih odredaba o darivanju poseda Hilandaru, ukratko iznosi Nemanjina vladarska i moralna autobiografija (odnosno biografija u drugoj verziji). Istaknuta je Nemanjina uloga obnovitelja srpske države, njegovo osvajanje drugih zemalja i, kao suprotnost tome, njegovo odricanje od prestola i opredeljenje za skromni monaški život, u čemu mu je (što je istaknuto u drugoj verziji povelje) uzor bio sin Sava. Tu je sadržana osnovna ideja Nemanjina kulta, koju će svaki na svoj način razviti Nemanjini biografi, njegova dva sina, Sava i Stefan.

 
ENGLISH ΕΛΛΗΝΙΚΑ РУССКИЙ
ЋИРИЛИЦА
 
 
 
 
 
Vesti iz Hilandara
 
Sveta Zemlja
 
Vizantološki institut
 

O Svetoj Gori
 
Prijatelji Svete Gore
 

Blog o Svetoj Gori
 

Film Otac
 

Svetogorac
 
 
 
Mapa sajta
 

©2013-2024 Hilandar.info | Sva prava zadržana | Uslovi korišćenja | LaktusDev